Članovi međunarodnog ocjenjivačkog suda

Dalibor Cikojević, Hrvatska
Ruben Dalibaltayan, Hrvatska
Arbo Valdma, Njemačka
Ida Gamulin, Hrvatska
Hinko Haas, Slovenija
Imola Joó, Austrija

Dalibor Cikojević

Dalibor Cikojević rođen je u Splitu, gdje je sa sedam godina počeo s glazbenom naobrazbom te maturirao i završio srednju glazbenu školu u klasi prof. Jelke Bakašun. Poslije toga odlazi u Beč gdje studira u klavirskoj klasi prof. Alexandera Jennera kod kojega je i magistrirao. Njegovom daljnjem umjetničkom sazrijevanju pridonijelo je zatim usavršavanje kod Olega Maisenberga i Carmen Graf Adnet. Dalibor Cikojević je od rane mladosti prisutan na glazbenoj sceni i bilježi nastupe na raznim domaćim i inozemnim festivalima poput Splitskog i Zagrebačkog ljeta, Osorskih glazbenih večeri, Raba Musikfestival, George Enescu Festival i Wiener estwochen. Pod ravnanjem dirigenata Nikše Bareze, Petera Burwika, Georga Schmöhea , Ive Lipanovića, imao je zapažene nastupe sa orkestrom HNK-a Split, Zagrebačkim simfoničarima i sa Wiener Ensemble des 20. Jhr. Na području komorne glazbe surađivao je sa Zagrebačkim solistima i nizom istaknutih glazbenika iz zagrebačkog i bečkog glazbenog života. Pored koncertne djelatnosti Dalibor Cikojević je dugi niz godina djelovao kao glazbeni pedagog u Austriji, između ostalog i na Universität für Musik u Beču, a sada je docent na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu.

Ruben Dalibaltayan

Pijanist Ruben Dalibaltayan, prepoznat kao vrlo nadareno djete u rodnome Erevanu, glavnome gradu Armenije, već je u dobi od deset godina održao svoj prvi solistički koncert. Dvije godine nakon toga uslijedilo je i značajno muzičko priznanje na Prvom nacionalnom Babadžanyan klavirskom natjecanju zahvaljujući kojem je izveo 2. Klavirski koncert Beethovena u pratnji Armenskog Nacionalnog Simfonijskog Orkestra. Nakon školovanja i osvajanja više nagrada na nacionalnoj razini, studije nastavlja na Muzičkoj akademiji «Gnesin» u Moskvi gdje je diplomirao u klasi prof. A.Berngardta. Postdiplomski studij završio je u klasi prof.V.Kastelskog na Moskovskom Državnom kozervatoriju «P.I.Čajkovski» gdje postiže zvanje magistra.

Laureat je većeg broja međunarodnih natjecanja u razlićitim zemaljama. 2003.g. osvaja Drugu nagradu stručnog žirija i Specijalnu nagradu publike na 2.EPTA međunarodnom klavirskom natjecanju Svetislav Stančić u Zagrebu (Hrvatska). Održao niz solističkih koncerata i učestvovao na različitim koncertima u Armeniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori, Kini, Italiji, Švicarskoj, Kazahstanu, Moldaviji, Portugalu i Rusiji. Svakako treba naglasiti da je kao solista nastupao i sa Nacionalnim simfonijskim orkestrima zemalja kao što su Kazahstan, Armenija, Moldavija, Kina, Hrvatska, Bosna i Hercegovina. Kao veoma važan stupanj u karijeri ovog pijanista može se navesti i osobno poznanstvo sa legendarnim pijanistom Alexisom Weissenbergom. Dobitnik je Internacionalne nagrade „Alexis Weissenberg“.

Paralelno sa izgradnjom svoje pijanističke karijere Ruben Dalibaltayan djeluje na planu muzičke pedagogije. 2000.g. se preselio u BiH te preuzima mjesto profesora na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. 2005. godine preuzima mjesto profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Održava niz seminara u Hrvatskoj i Sloveniji.
U tijeku zadnjih godina Ruben Dalibaltayan je održao veliki broj koncerata u Hrvatskoj od kojih treba istaknuti nastupe s orkestrom Zagrebačke filharmonije u Velikoj dvorani «Vatroslav Lisinski» ( dirigenti Pavle Dešpalj, Vjekoslav Šutej ), s orkestrom Riječke filharmonije ( dirigent Toshihiro Yonezu ), sa Zagrebačkim komornim orkestrom, recitale u okviru ciklusa «Pianofortissimo» u Velikoj dvorani «Vatroslav Lisinski» i HGZ-u kao i nastupe u Splitu, Rijeci, Dubrovniku, Puli itd. Također nastupa u klavirskom duu sa suprugom Julijom Gubajdullinom, a 2008.g. zajedno s kolegama iz Muzičke akademije Kresimirom Lazarom i Leonidom Sorokowim osniva "Amadeus" trio Zagreb.

O njegovoj umjetnosti izrečene su brojne pohvale istaknutih glazbenika i kritičara: “...Rubenovo sviranje nije samo visoko profesionalno, nego je uvijek inteligentno i zanimljivo... On kombinira jedinstvene oblike na polju suptilne interpretacije i ljepote zvuka... U njegovim izvedbama čujem meni uvijek nešto novo i ne samo novo već uzbudljivo” (Lazar Berman).

Arbo Valdma

Estonski pijanist Arbo Valdma (rođen 1942. u Parnu, Estonia), od 1992. je profesor u Kolnu, Njemačka, na Hochschule fur Musik. Školovao se u Tallinnu, Estonia. Podučavao su ga Bruno Lukk, koji je bio učenik Arthura Schnabela i Paula Hindemitha. Na Konzervatoriju u Moskvi je magistrirao i doktorirao u klasi Nine Emelyanova, učenice Samuela Feinberga. 1970. imenovan je višim predavačem klavira na Državnom konzervatoriju u Tallinnu, a od 1979. je predavao klavir i klavirsku pedagogiju na Univerzitetu u Novom Sadu, Yugoslavia.

Od 1984. Arbo Valdma je predavao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je bio pročelnik klavirskog odjela od 1984. do 1992. Od 1989. do 1992. bio je dekan Fakulteta za klavir pri Umjetničkoj akademiji Univerziteta u Novom Sadu. Arbo Valdma je izvodio koncertne programe - recitale, komornu glazbu, te je nastupao s orkestrom pod ravnanjem N. Jarvija, K. Sanderlina, E. Klas, A. Jansons i A. Rabinowich, gostujući diljem Europe, u Australiji, te snimajući. Prof. Valdma je producirao mnogo televizijskih emisija, kako u ulozi izvođača, tako i u uloziredatelja.

Autor je teoretskih članaka o klavirskoj pedagogiji. Prof. Valdma je jedan od osnivača EPTA-e, (European Piano Teachers Association, 1988.). Počasni je predsjednik EPTA-e Srbije i Estonije. 1991. god. prof. Valdmi je dodijeljena titula "doctor honoris causa" Estonske glazbene akademije. Njegovi su učenici pobjednici najistaknutijih međunarodnih klavirskih natjecanja (Geneva, Beč- Beethoven, Brisel - Kraljica Elisbeta, Leeds, Munchen - ARD, Vevey - C. Haskil, Koln - F. Chopin, Sydney, Washington i dr.

Tražen kao predavač na međunarodnim majstorskim radionicama, Arbo Valdma je vodio više od 90 tečajeva od 1984. ( redovito na Guildhall School London, u Heidelbergu, u Dubrovniku na Ljetnoj školi EPTA-e, na Estonskoj glazbenoj akademiji u Tallinnu i na Europskoj akademiji za glazbu i lijepe umjetnosti Montepulciano) u Moslvi, Rimu, Saloni, Sarajevu, Zagrebu, Kaushiungu, Ohridu, Bad Sobernheimu, Kolnu, Orlandu, Las Vegasu (na Konferencijama svjetske klavirske pedagogije) i drugdje.

Ida Gamulin

Osebujno interpretativno umijeće vodeće hrvatske pijanistice srednje generacije Ide Gamulin već punih 15 godina plijeni podjednaku pozornost hrvatskih i inozemnih ljubitelja glazbe. Završivši studij na muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi J. Muraia, usavršava se u inozemstvu sa R. Kererom u Wiemaru,te S.Kovacevich, J.Lill i A. Fischer u Londonu. Godine 1983 osvaja nagradu Myra Hess te debitira u Londonu s velikim uspjehom nakon čega slijede pozivi za nastupe u Queen Elizabeth Hall-u 1985 i 1987. Od tada započinje zapažena međunarodna karijera; "Izvanredno nadarena pijanistica dokazala se kao vrhunski interpret Bacha i Beethovena...njezin kristalan jasan ton odiše neobičnom toplinom i gracioznošću..." (Daily Telegraph); "Ona je zaista majstor legata i raskošne sonornosti (The Times).
Dobitnica je i nagrade «Svetislav Stančić»,Specijalne nagrade Freiburg festivala te nagrade «Milka Trnina».

Nastupala je solistički i uz orkestre u gotovo svim europskim zemljama, Rusiji i SAD surađujući s uglednim dirigentima Carlom Richterom, Hartmutom Haenchenom, Nikolajem Aleksejevim, Urošem Lajovicom, kao i sa vodećim hrvatskim orkestrima i dirigentima. Također je gošća međunarodnih festivala u Spolettu, Freiburgu, Varni, Dubrovniku,Stratfordu, Janacek festivalu i dr.

Snimala je za BBC, CBS, France Musique,S.A.Radio, Bayerische Rundfunk te druge radio i TV stanice. Prvu ploču snima u Londonu (EMI-Mava), te snima za Jugoton i Croatia Records.Njena snimka Brahmsove sonate u fis molu uvrštena je među najbolje izvedbe Brahmsa na američkom Classical music directory. Za tisak je priredila cjelokupan opus glasovirskih minijatura Dore Pejačević čije stvaralaštvo godinama sustavno promovira. Ugledna hrvatska skladateljska imena (Papandopulo, Kelemen, Klobučar, Kuljerić, Josipović, Šipuš) na njen poticaj napisali su skladbe koje je s uspjehom praizvela. Nakon koncerta u Londonu gdje je nastupila uz Marthu Argerich i Stephena Kovacevicha, Ida Gamulin sve češće surađuje u projektima komorne glazbe s poznatim europskim glazbenicima.

Članica je žirija međunarodnih pijanističkih natjecanja i predsjednica hrvatske EPTE. Profesor je klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Hinko Haas

Hinko Haas (Celje, 1956.) po mišljenju glazbenih kritičara ubraja se u vodeće slovenske pijaniste.

Diplomirao je klavir na Glazbenoj akademiji u Ljubljani u klasi prof. Dubravke Tomšić-Srebotnjak, a nakon toga završio i postdiplomski studij.

Usavršavao se kod Rudolfa Kehrera u Weimaru, Claudea Copensa u Bruxellesu, te kao stipendist švicarske vlade kod Carla Engela u Bernu.

Dobitnik je Prešernovih nagrada Muzičke akademije i Sveučilišta u Ljubljani, te Nagrade Julija Betteta Društva glazbenih umjetnika Slovenije 2004. za koncertnu djelatnost i svestrani doprinos slovenskoj glazbenoj kulturi.

Nastupao je kao solist i kao član brojnih komornih sastava ( Trio Syringa, Klavirski duo Bertoncelj – Haas, Trio Pro Musica Nova… ) po Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Švicarskoj, Belgiji, Rusiji, Tajvanu, Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji. Nastupao je i sa Slovenskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom RTV Slovenije, sa Taipei Chamber Orchestra, Les Percussions de Strasbourgh, s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Celjskim gudačkim orkestrom… Svirao je sa poznatim solistima violinistima Igorom Ozimom, Majom Cerar , Volodjom Balžalorskim, violistom Jeřijem Kosmalo, čelistom Wolfgangom Panhoferom, sopranisticom Anom Pusar Jerič , flautistom Cvetom Kobalom i drugima.

Za izdavačke kuće RTV Slovenija , Helidon i Editione Pizzicato snimio je devetnaest CD i kazeta. Njegov solistički repertoar obuhvaća djela svih stilskih razdoblja, a posebnu sklonost pokazuje prema komornoj glazbi. Nekolicina suvremenih slovenskih skladatelja posvetila mu je svoje klavirske skladbe.

Od 1992. profesor je klavira na Glazbenoj akademiji u Ljubljani, gdje je 2006. godine stekao zvanje redovnog profesora.

Imola Joó

Imola Joó rođena je u Budimpešti u glazbenoj obitelji. Studirala je klavir na konzervatoriju „Béla Bartók“ u klasi Kornéla Zemplénija. Nakon završetka srednje glazbene škole i konzervatorija cum laude nastavila je studij u majstorskoj klasi Hansa Grafa na Bečkoj glazbenoj akademiji, gdje je stekla diplomu koncertnog majstora i glazbenog pedagoga sa najvišim ocjenama. U diplomskom radu pod naslovom „Kodály – metoda“ obradila je značenje te metode za zvanje pijaniste.

Prisustvovala je majstorskim klasama poput Paula Badura-Skode.

Od 1976. Imola Joó podučava klavir u pripremnim klasama na Bečkoj glazbenoj akademiji. Prezentacije, radionice i majstorske klase u Austriji i inozemstvu ( između ostalog u Kanadi, Japanu, Koreji, Mađarskoj ) su uz njezinu nastavničku aktivnost glavne karakterisitike njenog profesionalnog uspona. Nekoliko njezinih bivših studenata već rade kao predavači na Bečkoj akademiji, a uz to su postali i traženi solisti. U posljednjih nekoliko godina, Imola Joó je održala nekoliko koncerata sa „Dinu Lipatti Simfonijskim Orkestrom“u Satu Mareu ( Rumunjska ). Njezin zadnji koncert održan je u Velikoj dvorani Bečkog Musikvereina sa K. u. K. Simfonijskim orkestrom. Nakon postdoktorskog studija Imola Joó postala je sveučilišni profesor u rujnu 2004.