 
|
|||
Dalibor Cikojević rođen je u Splitu, gdje je sa sedam godina počeo s glazbenom naobrazbom te maturirao i završio srednju glazbenu školu u klasi prof. Jelke Bakašun. Poslije toga odlazi u Beč gdje studira u klavirskoj klasi prof. Alexandera Jennera kod kojega je i magistrirao. Njegovom daljnjem umjetničkom sazrijevanju pridonijelo je zatim usavršavanje kod Olega Maisenberga i Carmen Graf Adnet. Dalibor Cikojević je od rane mladosti prisutan na glazbenoj sceni i bilježi nastupe na raznim domaćim i inozemnim festivalima poput Splitskog i Zagrebačkog ljeta, Osorskih glazbenih večeri, Raba Musikfestival, George Enescu Festival i Wiener estwochen. Pod ravnanjem dirigenata Nikše Bareze, Petera Burwika, Georga Schmöhea , Ive Lipanovića, imao je zapažene nastupe sa orkestrom HNK-a Split, Zagrebačkim simfoničarima i sa Wiener Ensemble des 20. Jhr. Na području komorne glazbe surađivao je sa Zagrebačkim solistima i nizom istaknutih glazbenika iz zagrebačkog i bečkog glazbenog života. Pored koncertne djelatnosti Dalibor Cikojević je dugi niz godina djelovao kao glazbeni pedagog u Austriji, između ostalog i na Universität für Musik u Beču, a sada je docent na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu. Povratak na početak teksta Ivanka Kordić diplomirala je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Ive Mačeka. Cijeli svoj radni vijek provela je na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, gdje je od 1983. do 1996. godine bila pročelnica odjela za glasovir. Članica je ocjenjivačkih sudova zonskih i državnih natjecanja i održava seminare diljem Hrvatske.
Osebujno interpretativno umijeće vodeće hrvatske pijanistice srednje generacije Ide Gamulin već punih 15 godina plijeni podjednaku pozornost hrvatskih i inozemnih ljubitelja glazbe. Završivši studij na muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi J. Muraia, usavršava se u inozemstvu sa R. Kererom u Wiemaru,te S.Kovacevich, J.Lill i A. Fischer u Londonu. Godine 1983 osvaja nagradu Myra Hess te debitira u Londonu s velikim uspjehom nakon čega slijede pozivi za nastupe u Queen Elizabeth Hall-u 1985 i 1987. Od tada započinje zapažena međunarodna karijera; "Izvanredno nadarena pijanistica dokazala se kao vrhunski interpret Bacha i Beethovena...njezin kristalan jasan ton odiše neobičnom toplinom i gracioznošću..." (Daily Telegraph); "Ona je zaista majstor legata i raskošne sonornosti (The Times). Snimala je za BBC, CBS, France Musique,S.A.Radio, Bayerische Rundfunk te druge radio i TV stanice. Prvu ploču snima u Londonu (EMI-Mava), te snima za Jugoton i Croatia Records.Njena snimka Brahmsove sonate u fis molu uvrštena je među najbolje izvedbe Brahmsa na američkom Classical music directory. Za tisak je priredila cjelokupan opus glasovirskih minijatura Dore Pejačević čije stvaralaštvo godinama sustavno promovira. Ugledna hrvatska skladateljska imena (Papandopulo, Kelemen, Klobučar, Kuljerić, Josipović, Šipuš) na njen poticaj napisali su skladbe koje je s uspjehom praizvela. Nakon koncerta u Londonu gdje je nastupila uz Marthu Argerich i Stephena Kovacevicha, Ida Gamulin sve češće surađuje u projektima komorne glazbe s poznatim europskim glazbenicima. Članica je žirija međunarodnih pijanističkih natjecanja i predsjednica hrvatske EPTE. Profesor je klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Hinko Haas (Celje, 1956.) po mišljenju glazbenih kritičara ubraja se u vodeće slovenske pijaniste. Diplomirao je klavir na Glazbenoj akademiji u Ljubljani u klasi prof. Dubravke Tomšić-Srebotnjak, a nakon toga završio i postdiplomski studij. Usavršavao se kod Rudolfa Kehrera u Weimaru, Claudea Copensa u Bruxellesu, te kao stipendist švicarske vlade kod Carla Engela u Bernu. Dobitnik je Prešernovih nagrada Muzičke akademije i Sveučilišta u Ljubljani, te Nagrade Julija Betteta Društva glazbenih umjetnika Slovenije 2004. za koncertnu djelatnost i svestrani doprinos slovenskoj glazbenoj kulturi. Nastupao je kao solist i kao član brojnih komornih sastava ( Trio Syringa, Klavirski duo Bertoncelj – Haas, Trio Pro Musica Nova… ) po Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Švicarskoj, Belgiji, Rusiji, Tajvanu, Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji. Nastupao je i sa Slovenskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom RTV Slovenije, sa Taipei Chamber Orchestra, Les Percussions de Strasbourgh, s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Celjskim gudačkim orkestrom… Svirao je sa poznatim solistima violinistima Igorom Ozimom, Majom Cerar , Volodjom Balžalorskim, violistom Jeřijem Kosmalo, čelistom Wolfgangom Panhoferom, sopranisticom Anom Pusar Jerič , flautistom Cvetom Kobalom i drugima. Za izdavačke kuće RTV Slovenija , Helidon i Editione Pizzicato snimio je devetnaest CD i kazeta. Njegov solistički repertoar obuhvaća djela svih stilskih razdoblja, a posebnu sklonost pokazuje prema komornoj glazbi. Nekolicina suvremenih slovenskih skladatelja posvetila mu je svoje klavirske skladbe. Od 1992. profesor je klavira na Glazbenoj akademiji u Ljubljani, gdje je 2006. godine stekao zvanje redovnog profesora. Povratak na početak teksta Prisustvovala je majstorskim klasama poput Paula Badura-Skode. Od 1976. Imola Joó podučava klavir u pripremnim klasama na Bečkoj glazbenoj akademiji. Prezentacije, radionice i majstorske klase u Austriji i inozemstvu ( između ostalog u Kanadi, Japanu, Koreji, Mađarskoj ) su uz njezinu nastavničku aktivnost glavne karakterisitike njenog profesionalnog uspona. Nekoliko njezinih bivših studenata već rade kao predavači na Bečkoj akademiji, a uz to su postali i traženi solisti. U posljednjih nekoliko godina, Imola Joó je održala nekoliko koncerata sa „Dinu Lipatti Simfonijskim Orkestrom“u Satu Mareu ( Rumunjska ). Njezin zadnji koncert održan je u Velikoj dvorani Bečkog Musikvereina sa K. u. K. Simfonijskim orkestrom. Nakon postdoktorskog studija Imola Joó postala je sveučilišni profesor u rujnu 2004.
|
 |
||
 |
|||
